U početku je najvažnije da ne reagiraš odmah. Samo ta činjenica u protivniku će izazvati reakciju i počet će otkrivati svoje nakane i slabosti. Bitno je, na bilo koji način prekinuti proces kruženja uzroka i posljedica uvodeći nešto sa strane, nešto što utječe na proces ili situaciju ali nije u samom procesu. Neku ideju, osjećaj ili čak i položaj tijela.
Uskoro su se smjestili na rubu velike dvorane ispunjene stolovima. Pozicija njihovog stola je bila prilično loša, izdvojena i nekako sakrivena iza velikog stupa koji je podupirao visoki svod prostorije. Iako je njoj ponudio mjesto sa kojeg je mogla vidjeti središnji stol koji je bio namijenjen Fuhreru i njegovom gostu, odbila je i sjela leđima okrenuta dvorani. Naručili su vino i zapalili cigarete. Wolff je pogledom šarao po dvorani i ljudima koji su bili zabavljeni svatko sa svojim stvarima. Prepoznao je taj osjećaj. Osjećaj da su mu čula naoštrena. Kao da je bio prisutan u cijeloj dvorani. Pomno je bilježio u svojoj glavi svaki detalj koji je vidio, čuo ili osjetio. A toga je bilo stvarno mnogo. Od dekoracija na zidovima i stolovima, pokreta osoblja koje se užurbano kretalo dvoranom ispunjavajući želje gostiju, igre plamenova svijeća na stolovima i velike vatre u kaminu iza centralnog stola, lagano pomicanje zastava, žamora ljudi koji su razgovarali, mirisa koji su se osjećali svaki puta kada bi se otvorila krilna vrata od prostorije gdje se pripremala hrana za posluživanje. Iako je izgledalo potpuno kaotično počeo je primjećivati red u svemu tome. Način na koji su se ljudi kretali i ponašali, riječi koje su izgovarali, čak i vatra se ponašala po nekoj matrici koju je mogao primijetiti. Marija ga je netremice promatrala prateći svaki pokret njegovog lica, tijela i očiju. Kao da je i sama, kroz njegove oči, uši i nosnice doživljavala cijeli prostor. Njezine oči sijale su u polumraku. U jednom trenutku komešanje se pojačalo, mogao je u prostoru osjetiti novi naboj i ekstazu.
"Heil Hitler" prolomilo se dvoranom.
Wolffu se učinilo da su se i prozori zatresli od siline emocija. Ljudi su počeli oduševljeno pljeskom pozdravljati svog Fuhrera i njegovog gosta. Neki su mu prilazili i rukovali se sa njime, sve pod budnim okom nekolicine SS-ovaca iz njegovog osiguranja. Wolff je u sebi nabrajao visoke dužnosnike Reicha. Tu je bio Herman Goering, Hitlerova desna ruka i njegov zamjenik, maršal njemačkog ratnog zrakoplovstva, čovjek goleme figure u paradnoj bijeloj uniformi u kojoj se upečatljivo izdvajao iz mnoštva. Josef Goebbels ministar propagande, lukavim je sitnim očima streljao po licima u dvorani. Admiral Canaris, Rudolf Hess, Joakim Von Ribbentrop, generali Von Bock, Von Runstedt, Von Meinstein, Wilhelm Keitel, Admiral Doenitz, Jodl, Halder ... svi su bili ovdje.
Hitler i Mussolini - Hotel Adlon 1937.g.
"Freulein Orsich" začuo je iza svojih leđa.
"Fuhrer Vas želi osobno pozdraviti".
Marija je pogledala preko Wolffovog ramena u muškarca koji mu je stajao iza leđa.
"Naturlich, her Reichsfuhrer" nasmiješila se.
"Ovo je moj pratitelj, HauptSturmfuhrer Schepke", pokazala je na Wolffa.
On se na peti okrenuo i našao oči u oči sa Heinrichom Himmlerom, Reichsfuhrerom SS-a. Desnica je poletjela sama od sebe, a tijelo zauzelo besprijekoran stav.
"Heil Hitler" uzviknuo je.
"Ja, ja, Heil" nonšalantno je odgovorio Himmler.
"Da, čuo sam za kapetana. On prati našu ekspediciju u Tibet, ja?"
"Jahvol mein Reichsfuhrer", ispalio je kao iz topa Wolff i dalje stojeći u stavu mirno visoko uzdignute brade.
"Ispričajte me gospodo, nije primjereno da me Fuhrer čeka" rekla je Marija i zamamno njišući bokovima uputila se prema Fuhrerovom stolu.
Heinrich Himmler - Reichfuhrer - 1937.g.
"Prelijepa žena. Schepke, slažete li se?" upitao je Himmler.
"Jahvol mein Reichsfuhrer" odgovorio je.
"Prelijepa ali vrlo opasna. Reći ću vam nešto u povjerenju, kapetane", nastavio je Himmler, "držite se podalje od te vještice. To Vam, naravno, kažem za Vaše dobro. Trpimo nju i njezinu vještičju sektu samo zato što, trenutačno, uživa Fuhrerovo povjerenje a i korisna je zbog kontakata koje imaju."
Wolff je pogledao Mariju u trenutku dok joj je Hitler ljubio ruku i predstavljao je Mussoliniju.
"One sekunde kada nešto od te dvije stvari nestane, nestat će i ona i svi koji su uže povezani sa njom", ledenim glasom mu je priprijetio.
"Isto tako, muškarci koji postanu bliski sa njom imaju čudnu tendenciju umiranja od srčanog infarkta ili tonu u ludilo. Da", nastavio je, "za vaše dobro, herr HauptSturmfuhrer."
Okrenuo se i uputio prema Fuhrerovom stolu, ostavljajući Wolffa pomiješanih osjećaja zbunjenosti i straha.
Ovaj je sjeo, zapalio cigaretu i nervozno otpio gutljaj vina promatrajući Mariju kako razgovara i smije se u društvu Fuhrera i Ducea. Talijan je buljio u nju vidno uzbuđen njezinom ljepotom a Hitler se samo smješkao i uživao u tom dodatku na predstavu koju je pripremio da bi impresionirao svog gosta. Wolff je osjetio navalu ljubomore. Ona se smijala i zamahivala glavom. Muškarci oko nje su je očarani gledali i slušali. Njihove žene također su se gušile u navalama ljubomore, kad god bi njihov muškarac prišao, poljubio joj ruku i gurao se da zadrži mjesto blizu nje. Promatrao je Hitlera koji se i dalje samo smješkao i puštao ju da odigra svoju predstavu. A ona ju je igrala savršeno. Dodir ovdje, pogled ondje, osmijeh lijevo, treptaj desno. Imao je osjećaj da potpuno dominira situacijom i društvom oko nje. Svima osim Hitlerom. On je bio taj koji je vodio igru i koji je kontrolirao situaciju. U jednom trenutku joj je uputio brz, strelovit pogled. Ona je izgovorila još rečenicu, dvije, nasmijala se, ljupko ustala sa stolice i ponovno laganim, zavodljivim korakom krenula prema svom stolu. Prolazeći pored stolova osmjehivala se muškarcima a njihovim ženama upućivala podrugljive poglede. Na nekoliko koraka od Wolffa naglo je skinula masku sa svog lica, pogledala ga i sjela na svoju stolicu. Izvadila je cigaretu i sačekala da je Wolff pripali. Otpila je gutljaj vina i pogledala ga u oči.
"Slušam" kratko je rekla.
Nakon što joj je prepričao razgovor sa Himmlerom i način na koji je vidio njezinu predstavu za Fuhrerovim stolom, uzdahnula je, ugasila cigaretu, podbočila glavu rukama i osmjehnula se.
"Dakle malo te preplašio tvoj Reichsfuhrer?" upitala ga je uz prizvuk podrugljivosti.
"Imaš tendenciju zaboraviti sve što sam ti dosada pokazala u trenucima kad ti se obrati netko višeg čina ili položaja. A većina njih, neki svjesno a neki ne, čekaju upravo to. Čekaju tvoju reakciju." rekla je.
"Vidio si Hitlera tamo za stolom. Pogledaj ga ponovno. Svi mu jedu iz ruke kao čopor poslušnih štenaca. A zapravo su hijene. Kako? Zašto?" upitala ga je ne čekujući odgovor.
"Zato što zna kako preduhitriti svoju reakciju i zna kako uhvatiti tuđu. Isto tako ima sposobnost nametnuti svoju volju situaciji a onda situaciju gurnuti ljudima oko sebe. Tada oni imaju osjećaj da se prilagođavaju i djeluju kako situacija nalaže i ne primjećuju da i dalje ispunjavaju njegovu volju", nastavila je.
"Naravno, on je naučen kako to raditi, školovan je za to. On je naš projekt. Projekt koji pokazuje ozbiljne nedostatke ali trenutačno nemamo nikog boljeg od njega." uzela je čašu, prinijela ju usnama i otpila novi gutljaj vina.
"Da nije takav, da nema to znanje i te sposobnosti, vjeruj mi, ovaj bal vampira odavno bi ga rastrgao. Pogledaj samo svog Admirala", lagano je pokazala glavom u Canarisovom smjeru iako mu je bila okrenuta leđima.
"Prokleta špijunčina i britanski agent na čelu naše kontraobavještajne službe. A opet prepun straha i strahopoštovanja prema Hitleru i Himmleru. Drže ga u šaci ali ne i dovoljno da bi prozreli njegovu igru. Samo vrijeme će pokazati tko će od njih prvi pogriješiti. Kao u partiji šaha."
Wolff je bio preneražen. Što to govori? Britanski agent? Nemoguće!
"Da, da, dragi Wolffe, ovdje se igra na malo višem nivou nego što misliš. Sve je to moja Igra. Ništa od toga nije tvoje. Tvoje može postati tek kad u potpunosti razumiješ Igru i kad naučiš pravila. Tada ćeš se vratiti na početak i odigrati je samostalno. I svjesno", rekla je tonom koji je otklanjao svaku sumnju u ono što govori.
"Da se vratim. U svakom kontaktu potrudi se gurnuti drugoga u reakciju prije nego on, ili ona..." lagano se nasmiješila "... gurne u reakciju tebe. Čovjek u reakciji otkriva karte, otkriva svoje slabosti koje vješt protivnik lako pretvori u vlastitu pobjedu. Nekoliko reakcija i pod njegovom si kontrolom. To se trenira i usavršava obukom te kontinuiranim izvršavanjem, baš kao i pucanje iz puške ili vožnja tenka ili zrakoplova. Ti si trenutačno pod mojom zaštitom, u mojoj stvarnosti, ali to neće potrajati zauvijek. Morati ćeš naučiti i trenirati a kad budeš spreman otisnut ćeš se sam u svoju stvarnost. U njoj nećeš preživjeti ukoliko ne postaneš majstor u ovome o čemu govorim."
Zbunjeno ju je promatrao i osjetio kako ga hvata strah i nesigurnost.
"Zbunjenost i strah koji te sada preuzimaju su reakcija na ovo što pričam. Odvoji se od njih i pusti ih da samo prođu kroz tebe. Cijela dvorana ih vidi, ne samo ja".
Uzrujano se osvrnuo, nije primijetio da ga drugi ljudi doživljavaju jer su bili usmjereni na međusobne razgovore, jelo i piće.
"Vidiš kako je jednostavno. Doslovno pucnem prstima a ti činiš ono što ja želim" prijezrivo ga je pogledala.
"Mi trebamo stabilnog, snažnog muškarca a ne nekog koga bilo koja rečenica izbacuje iz takta. Slušaj me dobro, kapetane SS-a. U početku je najvažnije da ne reagiraš odmah. Samo ta činjenica u protivniku će izazvati reakciju i počet će otkrivati svoje nakane i slabosti. Bitno je, na
bilo koji način prekinuti proces kruženja uzroka i posljedica uvodeći nešto sa strane, nešto što utječe na proces ili situaciju ali nije u samom procesu. Neku ideju, osjećaj ili čak i položaj tijela. Na primjer ideja da ti potpuno vladaš situacijom i da protivnik ne može učiniti ništa da bi te izbacio iz tog osjećaja. Iako u početku to neće biti istina, moja prisutnost će ti pomoći. Čak i laž koja se ponovi tisuću puta postaje istina. Tolika je snaga usmjerenosti i volje."
Slušao ju je bez riječi, trudeći se da ga gomila informacija ne izbaci iz položaja slušaoca. Iako ju je ponovno teško pratio, upijao je sve što je govorila, preslagivao u ladice u svom mozgu, odlučan da s vremenom sve to ponovno pregleda i pokuša shvatiti i primijeniti.
"Isto tako, tvoj otpor i tvoje ne sviđanje u vezi ekspedicije mora prestati. Tamo ćeš sresti nekoga tko će ti pokazati stvari koje vjerojatno ni sama ne poznajem. To je tvoj pravi zadatak. Sakupljanje kukaca, mjerenje Tibetanaca i njihovih planina samo je paravan za tvoj zadatak. Ekspedicija ide tamo zbog tebe a ne ti zbog ekspedicije. Ulog je velik, tenzije su jake i ako ti ne slomiš svoju razmaženost, nešto drugo će ju slomiti. Ukoliko to ne učiniš prvo će netko umrijeti na bizaran način. Ako ni nakon toga to ne učiniš, umrijet ćeš ti i igra će za tebe biti završena te ćeš se vratiti na
početak" u njezinom glasu osjetio je prijetnju.
"Ne zaboravi, ono na što ti odabereš usmjeriti pažnju, postaje tvoja stvarnost. Ukoliko to ne učiniš sam, netko drugi će to učiniti za tebe. I živjet ćeš tuđu stvarnost. Na tebi je da tek pokušaš zaslužiti taj izbor. Većina ljudi uopće nema ni najmanju mogućnost da to učini."
Pogledala ga je u oči, pogledom u kojem nije bilo Marije. Njezine potpuno crne oči sjajile su nevidljivim plamenom. Imao je osjećaj da ga promatra cijeli Svemir. Toliko velik, toliko moćan, toliko prazan a opet prepun. Riječi koje je čuo danas, urezivale su se u njegov um, probijale mu uobičajenu percepciju, utiskivale se u svaku stanicu, poru, bojale svaki osjećaj i mijenjale su njegovu strukturu.Jasno je vidio da će proces utiskivanja trajati mjesecima i da će trebati puno truda i rada da bi se nova struktura na novim postavkama izgradila dovoljno da polako zamijeni staru.
Marijini kapci su se polagano zatvorili i kad ih je ponovno otvorila bila je to ponovno ona. Prelijepa, snažna a opasna. Pogledao je oko sebe. Ispred njih su bili prazni tanjur i čaše. Dvorana je bila polu prazna i ljudi su se lagano razilazili. Koliko je vremena prošlo? Da li je jeo? Kako to da se ničega ne sjeća? Osjetio je nelagodu i zbunjenost ali i predanost i volju da im se ne pokori. Samo su prošli kroz njega i nestali u prostoru. Marija ga je promatrala i u njezinim očima učinilo mu se da vidi odobravanje. Lagano se nagnula preko stola, poljubila ga, udahnula svoj dah u njega i ustala.
"Auf vieder sehen dragi Wolfe. I ne traži nas, mi ćemo pronaći tebe. Kada dođe vrijeme za to".
Pogledom ju je pratio dok se lagano udaljavala.
"Kad dođe vrijeme" odjekivalo mu je u glavi.
Sljedećih mjesec dana vratio se u kolotečinu priprema za ekspediciju. Odlučio je naučiti neki od dijalekata tibetanskog jezika koji bi mu mogao pomoći u zadatku. Bilo je teško pronaći knjige ili učitelje i morao se zadovoljiti nekim fragmentima jezika koje je ispio izvući paralelno proučavajući tibetanske knjige prevedene na njemački ili engleski. U tom istraživanju ruku mu je dopala Tibetanska knjiga mrtvih u prijevodu Waltera Evans-Wentza objavljena 1927g u Engleskoj. Način na koji je prevoditelj povezao tu knjigu sa Egipatskom knjigom mrtvih ponukala ga je da pročita i to. Nakon toga istraživanje ga je odvelo na neka djela C.G. Junga. U svim tim knjigama pronalazio je fragmente koji su ga podsjećali na ono što mu je govorila Marija. Sve je dublje ulazio u to područje i već je i sam počeo eksperimentirati sa nekim tehnikama i idejama koje je tamo pronašao. Usporedno sa time stalno je bio na oprezu prema svojim unutrašnjim reakcijama, namjerno ulazio u verbalne duele sa kolegama, podređenima i pretpostavljenima. Malo pomalo uspio je ovladati tehnikama koje mu je pokazala Marija. Veselio se svakoj pobjedi, bjesnio na sebe zbog svakog poraza, ali je i dalje ustrajao u tome. Često bi smirivao svoj um, pogotovo ujutro kad bi ustao i navečer prije spavanja. Naučio je gotovo trenutačno proizvesti osjećaj smirenosti uma i to je često koristio tijekom dana, pogotovo prije situacija za koje je vjerovao da su opasne i da će mu praviti probleme. Malo pomalo, vjerojatno zato što je pažljivo slušao i trudio se da ostane miran, počeo je dominirati situacijama sa kolegama i podređenima, a da pritom nije pokazivao aroganciju i agresiju i ljudi su mu sve više prilazili i družili se sa njim. Čak je i njegov pogrdni nadimak polako otpao jer je svaki puta kad bi ga čuo prizvao u sjećanje Mariju i njezine uzdahe dok ga je izgovarala. Gotovo da mu je postalo drago kad bi ga netko tako nazvao. Kolegama i pretpostavljenima očito nije bilo zanimljivo vidjeti ga kako uživa u utiscima koje izaziva nadimak koji bi ga trebao uzrujati. No jedna stvar mu je promakla. I dalje je u njemu postojala odbojnost prema odlasku na Tibet. I dalje je želio otići u rat u Španjolsku ili negdje drugdje gdje bi njegova opsjednutost uzbuđenjem bila nahranjena. Vježbe koje je radio, novi ljudi u njegovom životu, situacije u kojima je pobjeđivao protivnike, knjige koje je čitao, sve je to dobro zamaskiralo njegovu odbojnost prema putu. Nije je vidio a ona je kuhala u njemu ispod površine.
Situacija sa organizacijom ekspedicije dobro je napredovala, unatoč očitim preprekama. Zbog Japansko-Kineskog rata ruta kroz Kinu otpala je već prije. Ostala je ruta preko Indije a za to je prvo bilo potrebno pribaviti dozvolu Britanskih vlasti koje su bile sumnjičave prema ideji da ekspedicija čiji su članovi redom časnici SS-a i koja je bila pod patronatom samog Reichfuhrera Himmlera, vršlja po Indiji koja je tada bila pod Britanskom vlašću. Isto tako Tibet je bio vrlo zatvoreno područje i za ulazak u njega bilo je potrebno ishoditi posebnu dozvolu. Schaffer je zatražio od Himmlera da im dopusti odlazak u Indiju, čak i bez potrebne pozivnice neovisnog Tibetanskog kraljevstva. Tim bi se tada jednostavno zaputio prema Tibetu i pokušao ući bez obzira na sankcije. Himmler se u načelu složio i počeo povlačiti svoje veze zaduživši njemačkog veleposlanika pri engleskoj kruni, Joachima Von Ribbentropa da učini dodatni pritisak na Britance. Schafer se odlično snalazio u diplomatskim vodama i često je bio na relaciji London – Berlin. Uspio je sakupiti dovoljno europskih znanstvenika i političara da mu pruže podršku u organizaciji ekspedicije. Posebnu težinu imale su preporuke nekolicine uglednih Engleza. S obzirom da je u tom trenutku službena engleska politika bila u defanzivi i da je novi britanski kancelar Neville Chamberlain na sve moguće načine želio ugoditi Hitleru kako bi izbjegao novi rat, doduše nevoljko, službena dozvola za iskrcavanje u Indiji konačno je stigla. Unatoč svim preprekama koje su se ponekad činile nepremostive, Ernst Schaffer i ekipa konačno su mogli početi pakirati kofere, što je bilo bučno proslavljeno u štabu SS-a u nazočnosti svih visokih dužnosnika predvođenim Himmlerom osobno. Sve to skupa, ipak, nije bilo dovoljno da Wolf osjeti pravu, iskrenu želju da se uputi na krov svijeta.
Jednog jutra dok je čitao, pijuckao kavu i pušio cigaretu za svojim radnim stolom, prenuo ga je stožerni narednik.
"Mein Hauptsturmfuhrer. Hitno se javite u sobu za sastanke."
Čim je ušao kroz vrata osjetio je da nešto nije u redu. Schaffer nije bio prisutan i to mu je odmah produbilo sumnju. Bruno Beger nešto je objašnjavao ostalima, nervozno mašući rukama, Edmund Ger sjedio je na stolici lica uronjenog u dlanove, Krauss je naslonjen na prozor tupo gledao u daljinu. Wolff je prišao Bruni i društvu.
"Što se dogodilo?" upitao je.
"Nesreća. Prokleta nesreća" ispalio je Bruno crven u licu. Bio je ljut kao ris.
"Prokleta budala. Upucao je vlastitu ženu" procijedio je kroz zube.
U tom se trenutku na vratima pojavio Admiral Canaris u društvu dva viša oficira SS-a. Svi su skočili na noge i podigli desnicu.
"Heil Hitler" povikali su u glas.
Admiral je samo nezainteresirano odmahnuo rukom i pokazao prema stolu.
"Sjedite, meine Herren".
Zauzimajući svoje mjesto Wolf je pokušavao utišati nervozu i strah koje je počeo osjećati. Isto tako ovo je prvi puta da se nalazi blizu Admirala za kojeg je Marija tvrdila da je britanski agent. Pozorno ga je promatrao.
"Kao što neki od Vas znaju", započeo je službenim tonom Admiral, "danas ujutro dogodila se nesreća. Ernst Schaffer je ploveći u čamcu sa svojom trudnom ženom i dvojicom sluga doživio nesreću. Puška za lov na patke, ispala mu je iz ruku i pri padu opalila. Zrno je pogodilo njegovu ženu u
trbuh. Iskrvarila je i umrla. I njezino ne rođeno dijete također."
Na njegovom licu se nisu mogle pročitati nikakve emocije. Bio je hladan kao led. Ali je zato Wolff gorio iznutra, boreći se da ga to ne preuzme. U glavi su mu odzvanjale Marijne riječi: "Ako ti ne slomiš svoju razmaženost, nešto drugo će ju slomiti. Ukoliko to ne učiniš netko će umrijeti na
bizaran način. Ukoliko ni nakon toga to ne učiniš, umrijet ćeš ti i igra će za tebe biti završena".
Panično je pokušavao pronaći što je i koliko radio na tome da se riješi otpora prema odlasku na Tibet. Očito nije učinio dovoljno.
"Gospodo", nastavio je Cannaris, "jasno Vam je da u je u ovakvim okolnostima sva priča o ekspediciji završena. Barem do daljnjega. Schaffer je u stanju potpunog šoka u bolnici i sam Bog zna koliko će mu trebati da se od ovog oporavi. Većina vas biti će kroz nekoliko dana raspoređena
na nove dužnosti. Nekima to neće teško pasti" uputio je značajan pogled prema Wolffu.
U njemu je bilo podsmijeha, zluradosti i zadovoljstva. Kao da je mogao pročitati oblak krivnje koji je obavijao Wolffa. I veliki oblak straha. Jer, prema Marijinim riječima, on će biti sljedeći.
Sljedećih nekoliko dana bio je u potpunom rasulu. Slabo je spavao, još slabije jeo. Teret krivnje ga je pritiskao a sa druge strane um ga je uvjeravao da je sve to samo slučajnost i da on sam nema nikakve odgovornosti za to što se dogodilo. Opet sa druge strane stalno su mu se u glavi vrtile Marijie riječi kojima je najavila ovu situaciju. I gdje je sad ona? Treba mu pomoć. Kako da se izvuče iz ove situacije? Jučer je dobio naređenje da se pripremi na odlazak u Španjolsku već krajem siječnja sljedeće godine. Dobio je poziciju vojnog savjetnika Condor legije. Do prije nekoliko dana bio bi oduševljen takvim razvojem događaja ali sada je bio uplašen. I ljut na samog sebe. Zašto sada prigovaraš? zapitao je sam sebe. Koliko si već mjeseci usmjeren na taj rat u Španjolskoj i koliko dugo i snažno želiš zamijeniti svoj zadatak u Tibetu za onaj u ratu?
"Ono na što ti odabireš da usmjeriš pažnju, postaje tvoja stvarnost", rekla mu je tu večer Marija.
Da li je mogao dobiti bolju potvrdu da je sve što je govorila, točno? Nervozno se vrtio u postelji pokušavajući se smiriti i zaspati na kraju još jednog kaotičnog dana. Samo malo, pomislio je. Ako sam ja već učinio da se ekspedicija otkaže i da odem u rat, trebao bi moći učiniti i da se to promjeni. Samo se ponovno trebam usmjeriti na Tibet. Čvrsto je odlučio da će prva stvar koju će sutra ujutro učiniti je ponovni posjet centralnoj Berlinskoj knjižnici. Iste je noći usnuo svoj prvi san u kojem se probudio. Sam, bez Marijine pomoći, trijufalno se vratio u Berlin nakon uspješne ekspedicije u Tibetu.
Add comment
Comments