Knjiga I

"No", prekinula ga je, "neke stvari su ipak jednostavne. Ukoliko stvarno želiš znati da li se netko nastanio u tebi, jedino što trebaš jest otvoriti mu se i jednostavno pitati. Ako je tu, javit će ti se", nasmijala se.

"Pokušaj!" bodrila ga je.

"Znaš kako se smiriti i otvoriti, iskoristi svoje znanje, kapetane SS-a. Tu sam da ti pomognem."

"Pravu sam pomoć dobio od Vrila. Sila Vrila me vodila i kroz mene djelovala", podigao je lijevu ruku na čijem je kažiprstu bio veliki pečatnjak sa runom.

Svima u sobi pogled je bio prikovan za pečatnjak na njegovom prstu i izgledalo je kao da ne primjećuju. Wolffove su oči bile potpuno crne.

"Idi u pakao!" kroz zube je procijedio Wolff.

"Da idem? Zašto?" upitao je komandos ledenim glasom.

"Planiramo ga dovesti ovdje."

"Sve je u redu. Samo me vidi ... Aldebaran", nastavljao je glas. Uživao je u pogledu i osjećaju koji je imao. Osjećaju mira, sigurnosti, samopouzdanja. Osjećao se velik. Velik kao Univerzum koji se prostirao pred njegovim očima. Svakim njegovim udahom imao je osjećaj da je sve veći, kao da je udisao prostor koji je promatrao a koji je bio beskrajan. I to sve je bio on.

"Tvoj će svijet biti njezina kuća, tvoja budućnost njezina sadašnjost, tvoje usmjerenje njezin put. Sve tvoje bit će njezino a sve njezino bit će tvoje. I postati ćete savršeni par, savršen mehanizam, savršenstvo. Dvoje će postati Jedno. Muškarac je budućnost, cilj, usmjerenje, svijet. Žena je trenutak, put, energija, kuća."

Glas u njegovoj glavi se pojačavao dok je izgovarao njegovo ime. Vibracije zvuka i slike spajale su se u jedan jedini utisak koji mu je ispunjavao um, osjećaje i tijelo. U glavi mu je zujalo a tijelo mu je gorjelo i počelo se lagano tresti. U njegovom umu više nije bilo ničega osim tog lica. Tako privlačnog a tako nepoznatog, tako smirujućeg a tako opasnog. Oči na licu naglo su se otvorile. Bile su potpuno crne.

"Ne budi pekmezast, kapetane SS-a! U ovoj igri ima različitih figura. Nekoga mora dopasti uloga običnog pješaka. Ne umišljaj si da si ti nešto drugačiji. Samo još nije došlo vrijeme da te neka jača figura pojede ili da te igrač koji igra sa tobom žrtvuje." 

Uskoro je oko njega sve bljeskalo. Same od sebe, činjenice su se povezivale i premrežavale, a on je, samo promatrao što se događa.

"On sam može izabrati koja će od one dvije situacije u hotelu za njega biti stvarna. Koja će prevladati ovisilo je, isključivo o njemu".

Vrijeme kao da je stalo, imao je osjećaj da su svi ljudi u prostoru, uključujući i njegovog sugovornika zamrznuti. Postojala je samo ona, točnije ono iza njezinih očiju i on, točnije ono duboko unutar njega i to je bilo isto, bez razlike. Sve ostalo, prostor i vrijeme nepomično je stajalo u tome. Kao što se fotografija nalazi na papiru na kojoj je otisnuta.

Wolff je polagano pleo mrežu u koju je namjeravao uhvatiti vrlo opasnog predatora.

"Proučavajući područje, kulturu i običaje, došao sam u kontakt sa nekim knjigama koje opisuju zanimljive stvari, zanimljive tehnike čovjekova unutrašnjeg usavršavanja koje su mi se učinile korisne za daljnji razvoj naše Arijevske rase."

"Vrlo dobro, Her Haupsturmfuhrer. Izgleda da ćete biti dostojan protivnik i da ćemo na kraju cijelog meča imati o čemu pričati. Prva runda je vaša."

"Neka igra počne", rekao je Canaris i pružio mu ruku.

"Neka igra počne", odgovorio je Wolff prihvativši Admiralovu ruku, čvrsto je stisnuvši.

U početku je najvažnije da ne reagiraš odmah. Samo ta činjenica u protivniku će izazvati reakciju i počet će otkrivati svoje nakane i slabosti. Bitno je, na bilo koji način prekinuti proces kruženja uzroka i posljedica uvodeći nešto sa strane, nešto što utječe na proces ili situaciju ali nije u samom procesu. Neku ideju, osjećaj ili čak i položaj tijela.

Vr-IL. Djelatna Sila naše galaksije. Ona ulazi u nju kroz njezino središte. Crno Sunce. I ispunjava ju sobom. 

Vril je sve, Vril je Mi, mi smo Vril.

Mi, koji smo u ovom svijetu ali nismo od ovog svijeta.

Svi ti ljudi, sve unutar njega, sve oko njega promijenilo se u onom trenutku kad se pojavila na vrhu stepeništa. Ova žena potpuno upravlja situacijom i ljudima unutar nje, pomislio je. Mozak mu je odmah sugerirao kako je to nemoguće ali se on nije obazirao na to. U zadnje vrijeme vidio je toliko stvari za koje je mislio da su nemoguće a opet su se dogodile.

Nakon večere sa Brunom Begerom, Wolffu prilazi lijepa i zagonetna plavuša...

Na poziv Bruna Begera, Wolff odlazi na večeru u hotel Adlon. Uskoro u restoran ulazi tajanstvena, lijepa žena, koja zagospodari cijelim prostorom.

Jedne noći, Wolff je usnio čudan san. Da li je to bio san ili java? Kako da zna da spava? Kako da zna da je budan?

Hauptstumfuhrer Wolff Schepke pozvan je u Abwehr - njemačku tajnu službu gdje dobija novi zadatak i po prvi puta sreće Mariju Oršić