Sve više i više teritorije potpadalo je pod utjecaj svastike, koja se sada kretala u smjeru suprotnom od Sunca.
Hitler je u više navrata pozivao Gurđijeva da dođe u Njemačku. Georgij Ivanović nijednom nije prihvatio poziv. Odgovarao je: "Mrak je iznad Njemačke, Adolf. Svi ste vi u mraku. Tvoja jedina nada je da se probiješ do svjetlosti, da se popneš na planinu, visoku planinu. Svjetlost ćeš naći samo na vrhu Elbrusa."
Pripadnici 1. planiske divizije postavljaju njemačku zastavu na Elbrus
Da li je to bila alegorija majstora, još jedna zagonetka, ili nagovještaj koji razumije samo on? Ili je mislio ozbiljno?
Vojna oznaka 1.planinske divizije
Za Hitlera to je bilo ozbiljno.
Tijekom kolovoza 1942.g. u sklopu velike njemačke ofenzive na jugoistoku Rusije "Fall Blau" sa ciljem da se iznenade i zaobiđu ruski branitelji, započela je operacija "Edelweiss" u svrhu zauzimanja planinskih prijevoja koji su vodili preko planina masiva Kavkaza prema obali Crnog mora. Elitne njemačke planinske divizije 1. (Edelweiss) i 4. zauzele su i ukopale se u područjima oko dva najviša planinska vrha. Pripadnici 1. divizije, 21.08.1942., postavljaju zastavu sa svastikom na Elbrus, najviši vrh Kavkaza i Europe.
U blizini je ubrzo izgrađena i šatorska baza sa malenim aerodromom, dok je glavni zapovjedni centar postavljen u, tada, hotelu na najvišoj nadmorskoj visini u Europi (4130m) "Skloništu jedanaestorice"
Vojna oznaka 4. planninske divizije
Tijekom sljedećih mjeseci, jedinice su uspješno odolijevale ruskim protunapadima. Razvila se velika borba za taj, naoko, vojni nebitan dio fronte.
Sklonište jedanaestorice, planinski hotel podno Elbrusa.
Njemački vojnik na Kavkazu
Položaj njemačkog protuavionskog topa na planinama Kavkaza.
U podnožju Elbrusa su 2015. godine ispod lavine pronađeni posmrtni ostaci čete njemačkih vojnika iz divizije "Edelweiss". Prema izjavama svjedoka, tijela leže pod ledom u skupinama na međusobnoj udaljenosti od desetak do stotinjak metara jedni od drugih. Smrznuti su u raznim pozama. Najvjerojatnije je jedinica iznenada zatrpana lavinom koja se na nju sručila sa obližnjih planina te su se našli živi zakopani pod snijegom. Tijekom godina snijeg se sabio u led kroz koji se danas mogu čak vidjeti i lica ljudi, njihove oznake i oprema koju su nosili. Klanac koji je sačuvao tijela vrlo je opasan. Ovdje se ne preporuča čak ni glasno vikati: snježni nanosi sa desne strane mogu se pokrenuti u svakom trenutku. Bilo kako bilo, u arhivama nije pronađen zapis o misterioznoj jedinici koja je nestala, što bi moglo naslutiti da je njihov zadatak bio od velike tajnosti. U regiji Sjeverni Elbrus nalazi se visoravan, popularno nazvana "njemačko uzletište". Nije imao nikakav strateški ni praktični značaj za vođenje ratnih operacija. Ipak, ovdje je podignut šatorski kamp jedne od njemačkih jedinica. Prema pričama mještana, ovdje se nalazilo veliko skladište hrane na koje i danas podsjećaju prazne konzerve svih vrsta, na kojim su vidljive oznake predratnih godina proizvednje. Nije li ovamo išla grupa koja je poginula pod lavinom? Stariji žitelji okolnih sela navode da su tijekom rata na visoravni postojali relevantni atributi uzletišta - željezni jarboli. Iako im je pristup bio zabranjen jer su područje nadzirali i čuvali pripadnici SS-a, priče su pune iznenađujućih detalja. Između ostalog, čulo se da su Nijemci navodno ovamo doveli tamnopute ljude bez kose u neobičnoj bijeloj odjeći, koji su nakon nekog vremena jednostavno nestali. Bilo je poznato, da su tada, uz sve ostalo, tragali i za ulascima u podzemne tunele za koje su vjerovali da su bili spojeni sa podzemnim tunelima koje su već pronašli a Tibetu.
Laki planinski top u sasatavu 1.planinske divizije, Kavkaz, 1942.
Pripadnici 1. planinske divizije na putu prema Elbrusu.
Njemački istureni položaj na obroncima Kavkaza,
U planinskom masivu Hara-Hora, u špilji dugačkoj 78 metara nađen je manji sivi kovčeg sa simbolom Ahnenerbea a u njemu lubanja i kosti čije je porijeklo vrlo teško ustanoviti.
Organizacija "Ahnenerbe" bila je aktivna na ovom području još i prije njemačke invazije na SSSR. Krajem 30-ih ovamo je dolazilo mnoštvo turista iz Njemačke Naravno, svi su se predstavljali kao "proletarijat", simpatizeri stigli po "komsomolskoj" liniji. Većina su bili "ljubitelji planinskog turizma". Vrijeme je pokazalo da su ti planinari u večini bili i profesionalni izviđači ili špijuni koji su pripremali teren za buduća djelovanja. Uskoro su se mnogi od njih vratili ovamo kao pripadnici elitnih planinskih divizija ili članovi Ahnenerbe i njihova naoružana SS pratnja.
"Na ovom području je zaista djelovala ekipa Herberta Jankuhn-a (profesora i arheologa) koju je uputio Ahnenerbe", potvrđuje Konstantin Zaleski, povjesničar Trećeg Reicha. "Ona je najprije bila na Krimu, a zatim je stigla do Kavkaza. Za to postoje dokumentirani dokazi. Ekspediciju su osiguravale naoružane SS jedinice. Što im je točno bio zadatak i namjera ne zna se."
U listopadu 1942. tri kamiona pod osiguranjem SS-a stigla su u područje sela Zayukovo, u klancu rijeke Baksan. Kako su svjedočili mještani, u kamionima se ispod cerade nalazila oprema za bušenje. Svako jutro Nijemci su se odvozili kamionima u gornji tok i vraćali se kad je već pao mrak. Na tom su se području vodile žestoke, krvave bitke. A Nijemci su nešto i bušili...
Kovčeg sa oznakom organizacije Ahnenerbe
Lubanja pronađena u kovčegu
Organizaciju "Ahnenerbe" su privlačili i dolmeni, objekti od kamenih ploča s okruglim otvorom u zidu. Ima ih na jugu Rusije (pronađeni su i u Francuskoj, Španjolskoj, Koreji, Kini i Sjevernoj Africi). Vjerovali su da tajanstveni dolmeni imaju veze s Atlantidom i da su građeni na posebnim mjestima na površini Zemlje, te su tražili potvrdu da su ti artefakti proizvod drevnih Arijevaca ili možda Gota, koji su prošli kroz ove krajeve. Još uvijek se diskutira o tome na koji su način te građevine podignute. U znanstvenim krugovima se misli da su dolmeni, kao i svi megaliti (građevine od teških kamenih ploča), podignuti u brončano doba na područjima s geološkim anomalijama zemljine kore, na njezinim rasjedima.
Dolmen, Kavkaz
Jezero Ritza, Kavkaz
Isto tako, još prije početka rata, hidrolozi iz tajnog društva su došli do zaključka da je voda iz špilje ispod jezera Ritza idealna za proizvodnju plazme ljudske krvi. Njemački stručnjaci za planinske ceste su, navodno, upravo iz tog razloga ponudili svoju pomoć SSSR-u kada se radila cesta Picunda - Rica. Ta cesta za nijemce sada je imala veliki strateški značaj. "'Živa voda" iz Abhazije se u srebrnim kanistrima najprije odvozila do obale mora, a zatim podmornicama u bazu u Constanti, te na kraju, avionom u Njemačku. Postojala je čak i namjera da se od mora do Ritze napravi tunel za podmornice ali je te planove osujetila nadolazeća ruska ofenziva, koja će na kraju, potisnuti Nijemce iz cijelog područja Kavkaza.
Add comment
Comments